galerijaDAGMAR

 
 

Transpersonalni krajolici

Lena Franolić_Transpersonalni krajolici_Korona Sunca_2017

Otvorena je izložba Transpersonalni krajolici Lene Franolić u galeriji Decumanus u Krku.
Izložba ostaje otvorena od 2.06. – 22.06.2017!

Više fotografija s izložbe možete pogledati na facebook stranici galerija Dagmar.

Iz kataloga:

OSJETILNO ISPOLJENJE SLOBODE
Bruna Justinić

„Svaki umjetnik umače kist u svoju dušu i slika vlastitu prirodu u svojim slikama.“
— Henry Ward Beecher

Iako je vrijeme raznih „-izama“ u umjetnosti odavno završilo (jer još od prošlog stoljeća svaki umjetnik stvara svoju, vrlo individualnu i posebnu verziju umjetničkog izražavanja), radovi Lene Franolić pokazuju senzibilitet koji naginje apstraktnom ekspresionizmu i modus operandi nalik surealističkom automatizmu. Njen način rada podsjeća na kreativni proces književnika koji su se koristili tokom svijesti i automatskim pisanjem kako bi uronili u sebi nepoznate dubine vlastite osobnosti.
Slike posjeduju primordialan karakter, nešto što nas podsjeća na primitivnu ili domorodačku umjetnost, kojoj je krajnji cilj iskaz umjetničkog impulsa – kreacija radi kreacije sâme. Njena se platna mogu nazvati apstraktnima samo zato što entiteti koje prikazuje nemaju oblik u materijalnom svijetu. Na slikama se tako materijaliziraju vibracija, emocija, intuicija, energija, inspiracija … sve redom, zapravo vrlo konkretni i kompleksni pojmovi. Apstrakcija je u tom smislu neophodna za oslikavanje transcendentalne stvarnosti, „transpersonalnih pejzaža“, kako ih naziva autorica.
Gledatelj ne može ne osjetiti dublju, spiritualnu dimenziju Leninih radova. Iza površine, koja u nekim slikama nalikuje Jean Arpovskim oblicima /Izmirenje 2016./, da bi već u slijedećem podsjećala na slike Georgie O’Keeffe /Zavodljivost vatre I. 2016., Proboj magnezij ruže 2017./, krije se sloj saturiran autoričinom željom da iz svog bogatog unutarnjeg svijeta, materijalizira duh i prenese ga u nama vidljivu dimenziju. Put kojim se kreće na toj Odiseji, ostavlja trag i na platnima /Enantiodromija 2017./ gdje se oblici, kao izohipse na geografskim kartama, redaju, svijaju i tvore toplu harmoniju boja i oblika.
Prema riječima Hegela, njemačkog filozofa, teoretičara umjetnosti i estetike, upravo umjetnost daje potrebnu ekspresiju samorazumijevanju duha. Glavni cilj umjetnosti nije imitirati prirodu ili ukrasiti mjesta u kojima boravimo, već dozvoliti si kontemplaciju i uživanje u stvorenim slikama naše vlastite duhovne slobode. Iz toga proizlazi da je svrha umjetnosti predočiti nam istinu o sebi samima i omogućiti da postanemo svjesni tko smo uistinu. Estetika tako proizlazi direktno iz osjetilnog ispoljenja slobode duha; umjetničko djelo smatramo lijepim upravo zato što daje izraz našoj slobodi.
Dok se kod prvih radova još borila sa oslobađanjem ili bolje rečeno, kanaliziranjem, kreativne energije /Kami 2015./ pokušavajući izići iz zadanih okvira (svojih osobnih, umnih i paralelno, onih samo-zadanih na papiru), Lena je postepeno dozvoljavala organskim oblicima da prate svoj tok, slobodno se kreću i razvijaju dobivajući vlastiti život i time, neizbježnu ljepotu /Bindu 2016./. Jedino slikajući slobodno, bez unaprijed stvorene zamisli o završnom izgledu slike ili vezom s oblicima iz vanjskog svijeta, nešto novo i nepoznato može biti pronađeno u (pod)svijesti umjetnice i izraženo kroz umjetnički rad.
Od velikih platna /Korona Sunca/, do malih, vrlo intimnih bijelih crteža na crnom papiru gdje liniju koristi kaligrafski rafinirano, /Esencije 2017./, Arijadnina nit u svim izloženim radovima jest istovremeno snažan i nježan ženski princip koji se iskazuje u vrlo osobnom stilu lirske apstrakcije Lene Franolić. Onostrano i idejno, intuitivnom ekspresijom postaje materijalizirano na njenim crtežima i platnima.

objavljeno u: izložbe. | Bookmark the permalink. Both comments and trackbacks are currently closed.