galerijaDAGMAR

 
 

Oblici odjeće kao ekstenzija tijela / Lena Franolić / 17.09.2007

Naslov “Oblici odjeće kao ekstenzija tijela” pokušava opisati rad koji istražuje forme odjeće koje produžuju tijelo.

Čovjek od svojih početaka ima neutaživu želju za ekstenzijom, a nema naznake da će se ta želja ikada zadovoljiti. S vremenom smo postali bogovi proteza koji se svom raspoloživom tehnologijom pokušavaju nadograditi i proširiti kako bi se što više približili idealu koji se mijenja iz dana u dan. Pogled u etnološki muzej pokazuje kako ovo nije novost koja dolazi razvitkom industrije, već jedna od bitnih značajki naše vrste. Ekstenzija je i prvi kamen namijenjen lovu i grana drveta na koju se oslanjamo pri hodu.

Iako su oblici koje ovdje prikazujem srodni acessoir-u – odlučila sam ih nazvati “oblici odjeće” pošto su zapravo na granici između odjevnog predmeta, acessoir-a, i skulpture. Ovi oblici prianjaju uz samo tijelo, a neki ga djelomično i omataju. Pripijeni uz tijelo oni preoblikuju samo tijelo koristeći mu kao spremnik.

Hibridi dijelova odjevnih predmeta i torbi, rukav, nogavica ili okovratnik samostalno djeluju poput samostojećih skulpturalnih objekata, podsjećajući nas na tijelo koje ovdje nedostaje, a s kojime su stvarali cjelinu. Tijelo je ovdje prisutno samo na kompjuterski generiranim fotografijama. Ostaje samo ljuska, proteza, gadget koji poziva prisutnost potencijalnih i prošlih nositelja.

Pokušavajući objediniti funkcionalnost sa maštovitim, ludičkim oblicima ostavljam prostor za igru dok istodobno vršcima prstiju dodirujem tlo razuma. […]

Porijeklo ukrašavanja tijela

Kolekcija je inspirirana pitanjima konstruirane prirode identiteta, transformacije tijela i sve većeg nestajanja tradicionalnih granica između organskog i umjetnog u vidu ukorporiranja umjetnih elemenata u tijelo ili na tijelo u smislu produžavanja tijela, ekstenzije tjelesnih funkcija ili izražaja osobnosti. Tehnologija i odijevanje obuhvaćaju tijelo i transformiraju identitet, utječu na ponašanje nositelja i njegovo osjetilno iskustvo okoline. Kolekcija se fokusira na povezanosti između bioloških, tehnoloških i hibridnih etniteta. Zadržava se na granici između estetike i funkcionalnosti: objekti koje dizajniram imaju određenu funkciju no ona nije izrazita i očita.

Kolekcija obuhvaća pet stadija: COCOON, SKIN, ARMOUR, SPROUT i FRUIT. Ovi stadiji metaforički prikazani kroz rast biljke iz sjemenke u plod prikazuju odvajanje odjevnog predmeta od tijela, njegovo postepeno pretvaranje u ekstenziju, zaseban skulpturalni objekt – acessoire. Tijelo postepeno izlazi iz čahure zatvorenosti koju mu pruža odjeća, a acessoire postaje njegova konačna ekstenzija u prostor, završno otvaranje i idejni plod.


Radovi naznačuju prirodan proces organskog rasta, izražavaju dinamičku silu života. Izlučujući specifične oblike i linije iz postojećih radova staram nove radove kako bi što dublje istražila sam oblik. Ugledavam se na procese rasta unutar živih organizama i rastućih sistema.

Stadij COCOON predočava stanje začahurenosti, skrivanja i zaštite kroz koju izražava krhkost nositelja i njegovu želju za distancom, ograđivanjem od okoline. Objekti su kaputi i jakne izrađene od mekanih materijala: spužvaste gume zatvorenih ćelija, a ponekad i dodatno pojačani balonima na napuhavanje, te podstavljeni elastičnim pletivom (Lycra, pamuk). Oblici svojim nabubrenjima podsjećaju na čahure, kako zaštitne čahure životinja tako i čahure – balone koje koristimo za zaštitu u prometu ili u fetišističkim gumenim odjelima sa posebnim ćelijama na napuhavanje.

U stadiju SKIN nabubrenja su se vidno slegnula, a želja za zaštitom slabi: prisutna je samo kao tanka opna, druga koža koja obavija cijelo tijelo. Pristup tijelu je omogućen, iako samo posredno – dodirivanjem odjeće u koju je u potpunosti obavijeno. Ovaj dio kolekcije sastoji se od odjeće sličnoj ronilačkim odjelima, a izrađena je od elastičnog pletiva i lateks folija dok su nabubreni oblici koji transformiraju oblik samog tijela postignuti napuhavanjem balona i umecima od spužvaste gume zatvorenih ćelija.

ARMOUR predstavlja prvu preobrazbu odjeće u acessoire. Još uvijek snažno pripijen uz tijelo acessoire se polako produžuje u prostor naznačavajući funkciju proteze i ekstenzije no ostaje u funkciji oklopa. Oblikom nas podsjeća na oklope životinja, ali i ratnika sada već prilično davne nam prošlosti korištene kao obrana ili u svrhu agresije. Materijal od kojih su objekti ovog stadija kolekcije izrađeni još uvijek je guma, no sada u tvrđem, lijevanom obliku u kombinaciji sa lateks folijama i elastičnim pletivom u dijelovima koji su pripijeni uz tijelo.

SPROUT se sastoji od objekata acessoire-a: torbi, pokrivala za glavu i čizme. Ovi se objekti naslanjaju o tijelo ili ga minimalno omataju. Više ne služe kao zaštita već kao spremnik pošto u svojim šupljinama sadržavaju džepove koji mogu poslužiti za nošenje svakojakih gadgeta i sitnih potrepština. Sam naziv upućuje na njihovo vidno odvajanje od tijela – oni su izdanak. Tijelo se produžuje u prostor. Materijal je spužvasta guma zatvorenih ćelija sa umecima lijevane gume za armaturu ili kao potplata cipele, a unutrašnjost džepova i dijelovi koji prianjaju uz tijelo su optočeni elastičnim pletivom.

FRUIT predstavlja zadnji stupanj odvajanja objekta od tijela. Ovdje se torba samo minimalno naslanja o tijelo – koliko je potrebno za njezino nošenje – ona se vješa o tijelo poput ploda koji će uskoro otpasti i započeti samostalan život kao skulpturalni objekt. Obrisi objekta slijede biomorfni stvaralački osjećaj ostavljajući dalje asocijacije mašti promatrača. Kontinuirana napetost forme naglašava osjećaj vitalnosti i potencije, a asimetrija izražava dinamički princip – borbu za ravnotežom. Ovdje objekt služi kao surogat, izražava emocije nositelja – čovjekovo stremljenje da izrasta iz okvira vlastitoga tijela i rasprši se u prostor – ostavi tragove. Libido nositelja premješta se u objekt – njegov plod koji odložen poput traga ostaje u prostoru podsjećajući na nositelja – no u mogućnosti da skulpturalno funkcionira samostalno. Materijal koji se koristi za izradu ovih objekata je ponovno guma – pjenasta guma zatvorenih ćelija sa armaturom i dijelovima od tvrde lijevane gume.

Specifične kvalitete samog materijala od kojeg se predmet izrađuje pojačavaju utisak ekstenzije čovjekovog tijela u prostor. Guma je materijal koji se od početaka uporabe koristi za izolaciju – čime ju povezujem sa stadijem COCOON, i izradu igračaka – skulpturalnih objekata u koje pretačemo svoje najranije želje – na što ukazuje dio kolekcije pod nazivom FRUIT. Guma svojim karakteristikama imitira živo tkivo pa stoga savršeno izražava ideju proteze i ekstenzije tijela. […]

Mogućnost vraćanja u izvorni oblik, čak i nakon snažne manipulacije, karakteristična je za gumu. Njezin miris prouzrokuje reakcije u rasponu od odbojnosti do ekstaze, a zvukovi koje proizvodi omiljeni su. Gumu je potrebno dodirnuti kako bi ju se u potpunosti cijenilo. Njezina fleksibilnost i otpor otvorile su vrata višestrukoj primjeni u dizajnu, tehnologiji i proizvodima koje svakodnevno koristimo.

Najmekša tvar na svijetu moćnija je od one najtvrđe. Velika snaga izgleda nejako. Velika čvrstoća izgleda kao da se topi. Guma nam u svojim proizvodima pruža istovremeno uzbuđenje i sigurnost. […] Guma odražava prirodni poredak organskog života i poput nas samih i ona se biološki razgrađuje. Između ostalog i mi se, poput gumice za brisanje samo “trljamo” o okolinu dok se u njoj u potpunosti ne raspršimo i za sobom ostavimo samo mrvice sjećanja. […]

Zaštita i funkcionalnost odjeće upotpunjuju se izražavanjem pripadnosti unutar društva, izražavanjem osobnosti i diferencijacijom jedinke unutar skupine, zavođenjem i prikrivanjem. Čovjek je oduvijek želio produžiti sebe u prostor i ostaviti trag. […]

Opisujem svoju kolekciju kao priču o nicanju sjemenke, odvajanjem objekta odjeće – acessoire-a od tijela i njegovu preobrazbu u skulpturalni objekt igračku – plod izrađen od gume – materijala koji svojom podatnošću, elastičnošću i zaigranošću odražava poredak života. Ova kolekcija izražava stremljenje za ekstenzijom i premještanjem želje u objekt, ostavljanjem traga; a inspirirana je pitanjima konstruirane prirode identiteta, transformacije tijela i sve većeg nestajanja tradicionalnih granica između organskog i umjetnog.

Ovo nije pokušaj inteligentnog i razumnog rješenja dizajnerskog problema. Sumnjam da bi ovi predmeti, iako djelomično funkcionalni imali svakodnevnu upotrebu. Bilo bi ih potrebno prilagoditi. Netko bi ih mogao nazvati futurističkom vizijom budućnosti, no nemojmo se zavaravati nije ovo ni pretenciozno izbacivanje trenda za neku daleku iduću sezonu.

Potpuno je jasno da tehnologija, kao i ostali segmenti suvremenog života utječu na nas same i tome se utjecaju ne možemo i ne trebamo oduprijeti. Koliko se god neki od nas opirali ništa ne izmiče zakonu promjene. Ostaje pitanje kako ćemo upotrijebiti ono što imamo. Odgovornost ostaje na nama samima. Sjemenka je sigurna u svojem oklopu, ali samo ako iznikne iz njega i odbaci ljusku zaštite tako nezaštićena može posijati plodove. Ovo je istraživanje oblika i teorije mode, priča o nicanju ispričana jezikom odjeće.

Sveučilište u Zagrebu / Tekstilno-tehnološki fakultet / Zavod za dizajn tekstila i odjeće
DIPLOMSKI RAD / mentor: prof. Ante Tonči Vladislavić / Zagreb, rujan 2007.

objavljeno u: projekti. | Bookmark the permalink. Both comments and trackbacks are currently closed.