Nakit
Dok rukom oblikujem umjetnički nakit, na ures gledam kao na aspekt ljudskog ponašanja vođen čovjekovim nastojanjem da svoje ponešto neuhvatljive i slojevite unutarnje svijetove učini osjetilno razumljivim i očiglednim. Time pristupam nakitu kao umjetničkoj formi, izražaju duše motivirane da uzajamno djeluje i komunicira.
Pošto smatram da se kroz sate rada, ručnom radu svojstvena taktilnost utkaje u predmet, odabirem raditi rukom stvarajući unikatne rukotvorine. Tom prilikom naglašavam sam proces izrade ovih artefakata fokusirajući se na strukture što izgrađuju ove oblike. Stoga naglasak ne postavljam na sam vanjski oblik već radije na osobitost pokreta što ovo obličje afirmira. Upravo je ispreplitanje ono što stvara i izgrađuje ova dijela stoga uzorci iznova ocrtavaju tu istu gestu unutar sebe.
Inspirirana sam sićušnim tragovima djelovanja, šapatom promjene, rastom i raspadanjem – određenom vrstom poesisa što se kontinuirano dešava u pozadini. Ovdje opisani konstrukti su nježni, lagani i blago savitljivi, te naglašavaju ljepotu nestalnosti. Pritom stremim ka stvaranju suptilnih aluzija, oblika što se naizgled razvijaju kroz stoljeća – predmeta koje je teško pozicionirati u vremenu. Stoga se često odlučujem za oksidiranje radova što ocrtavaju iako kontinuiranu svejedno prolaznu i efemernu egzistenciju, te je suprostavljam postojanoj svježini kristala koje ponekad ugrađujem u nakit.
Uz kristale također ugrađujem koralje, školjke i oblutke, grane, korijenje i kosti, zaobljeno staklo s plaže ili krhotine pohabanog metala dok od posrebrene bakrene žice konstruiram mrežaste nosače za ove pronađene objekte u kojima bi mogli raspoznati tragove osjećaja na koje nailazimo tumarajući unutarnjo-vanjskim krajolicima ukoliko si dopustimo povući analogiju između samo-opažanja i opažanja svijeta što nas okružuje. Ovdje naizgled mukotrpan i repetitivan rad čovjeka kontrastiram proporcionalno nepojmivom djelovanju prirode u stvaranju svijeta u kojem živimo te time propitkujem naš svakodnevan pristup prema okolišu.
Lena Franolić
Slike, crteži i skulpture
U umjetničkom se radu bavim prožimanjima osjetilnog sa onim nematerijalnim i duhovnim, te interakcijom na razini umjetnik – (aktivni) promatrač. To postižem kroz istraživanja biomorfnih skulpturalnih oblika u diplomskom radu Oblici odjeće kao ekstenzija tijela i u njihovoj interakciji sa publikom u radu p_32 … igra, vrtnja u petlji koja ne prestaje u kojem kroz atmosferičnu izložbu s interaktivnom aplikacijom trudim dočarati pojam autopoesis-a i sitema petlje povratnih informacija (tzv. feedback loop-a).
Isti princip otkrivam i u nedavnom slikarskom radu u maniri abstraktnog ekspresionizma (Transpersonalni krajolici) u kojem kroz tehniku automatizma i objavljivanja slika na društvenim mrežama istražujem međuodnos vlastite i kolektivne (pod)svijesti, te utjecaja tehnologije na subjektovo osjetilno iskustvo okoline. Značenje je ovdje ambivalentno i višeslojno, te se mijenja iz trenutka u trenutak, ovisno o poimanju stvarnosti umjetnika i promatrača.
Kroz sve radove je utkana i tema prolaznosti koja se očitava kroz procese rasta i raspadanja – otjelovljenja i dematerijalizacije. To je najizraženije u radu Vibracije mirnoće, što predočavam kroz krhka raspršivanja i rastapanja forme u kontrastu sa oblicima u kojima prevladava kontinuirana napetost koja se oslikava kroz određenu vitalnost i potenciju.
Radovi se u težnji za postizanjem ravnoteže uvijek temelje na formi onih što im prethode.
Lena Franolić