Igra vatre i vode
KAMI1 igra vatre i vode je serija crteža u boji kojom se povremeno bavim i danas, a koju sam započela 2015. godine kao vježbu u namjeri da započnem crtati i slikati nakon duge stanke.
U težnji da nađem tečniji način izražavanja započela sam postavivši imaginarni okvir crtežu u vidu malog kvadrata što je intenzivirao moju usredotočenost dok sam boju ograničila na međuigru nijansi plave, crvene i žute2.
Činjenica da sam smanjila površinu na kojoj sam radila i jasno je ocrtala, čak iako samo iz razloga da te zadane okvire kasnije prevaziđem, osmjelila me da se posvetim radu na ovom malom komadu papira s radošću i bez utrke za ciljem. Tako da me, paradoksalno, ovo prividno sputavanje nagnalo da se potisnem u novom pravcu.
U nastojanju da ponovno započnem seriju crteža nakon otprilike tri godine otkrila sam da iznova moram otkriti formulu po kojoj sam radila prethodne crteže – istu logiku kombinacija oblika i boje što čini da cjelina u meni rezonira upravo kao KAMI: igra vatre i vode, a ne kao nešto drugo. Tako da sam se upustila analizirati stare crteže u želji da pronađem značajke što ih objedinjuju.
Oblici s kojima radim bi se možda najbolje mogli opisati kao apstraktni pojednostavljeni ornamenti koji ponekad postaju shematizirani. Ovi su oblici protočni bez obzira na prisutne stroge kontraste. Kvadrat u sredini ne slama oblik što kroz njega protiče, već djeluje poput leće ili filtera otkrivajući nam iluziju providnosti4 – prikazujući drugi aspekt prvotne forme – tako da plave nijanse prevladavaju izvan kvadrata dok su crvene većinom unutra, i tek se povremeno tu i tamo raspršuju.
Među tonovima je prisutna određena ravnoteža toplih i hladnih tonova pošto možemo razaznati da obje skupine boja odlikuje sličan interval3. Topli tonovi seže od kadmijsko-žute do skarletno-crvene, dok plavi seže od crvenkasto helio-plave do suptilnijih tonova ultramarina. Tako da neki parovi boja bliskog ili sličnog intenziteta svjetlosti stvaraju efekt nametnutih obrisa ili vibrirajućih rubova4. Dok zadubljeno gledamo u oblike koje odlikuju ovakvi kontrasti pred očima nam se prikazuju prividi vibracija i pulsiranja koje bi mogli nazvati aureolama ili aurama. Taj efekt se odnosi na pasliku5 koja nam se prikazuje nakon što zadubljeno gledamo u intenzivno obojane objekte dovoljno dugo vremena da kada skrenemo pogled na neutralno obojenu površinu naša osjetila stvaraju iluziju sjaja komplementarne boje iz razloga što se optička supstanca u fotoreceptorima6 u očima privremeno istrošila.
Zadubljeno gledanje u oblike sa površinama izraženih međusobnih kontrasta stvara iluzije pulsiranja i vibracija u našim osjetilima te nas privremeno oživljava i osnažuje, no zamara ukoliko pokušamo zadržati neprekidnu usredotočenost.
Stoga seriju crteža KAMI: igra vatre i vode smatram vježbom kojom pokušavam pobuditi osjetila kako bi istražila suptilnosti vizualne percepcije.
[1]^ Keane, John J. (2016). Cultural and Theological Reflections on the Japanese Quest for Divinity. ISBN 9789004322400.
Jedna od mnogih teorija o etimološkom podrijetlu riječi ‘kami’ navodi da dolazi iz proto-japanskog ‘kamugami’ što znači ‘svjetliti (u oko)’. Riječ ‘kami’ je japanska riječ koja se koristi na mnogo načina, a John J. Keane navodi da je riječ ‘kami’ teško pojasniti pošto japanski jezik dopušta odgovarajuću interpretaciju samo ako se riječi koje se koriste tumače uzevši u obzir nijanse i implikacije onoga o čemu se govori. No ‘kami’ također znači i ‘papir’ na japanskome, a riječ se najčešće koristi za tanki papir sa jednostranim otiskom koji se koristi za tehniku origami – japansku tehniku savijanja papira.
[2]^ Tanhofer, Nikola. (2008). O boji na filmu i srodnim medijima. ISBN 9789536045556
Crvena, žuta i plava su primarne boje što se koriste u slikarstvu koje su kasnije, sa razvitkom tiskanja u boji, točnije definirane kao cijan, magenta i žuta. Oba modela se koriste unutar suptraktivnog načina mješanja boja.
[3]^ Albers, Joseph.(2013). Interaction of Color, ISBN 9780300179354
Percepcija intervala boje je pobliže objašnjena kroz Weber-Fechner-ovo pravilo koje je srž psiho-fizike – grane psihologije osjeta i percepcije koja nastoji razaznati kako objektivno mjerljive pojave utječu na naš subjektivan doživljaj.
[4]^ Albers, Joseph.(2013). Interaction of Color, ISBN 9780300179354
Tokom analize sam se pripomogla knjigom Interakcija boja Josefa Albersa koja me inspirirala za nastavak ovog rada. Ovdje Albers piše o efektima nametnutih obrisa (eng. enforced contours) i vibrirajućih rubova (eng. vibrating boundaries) kao i o prethodno spomenutoj iluziji providnosti (eng.illusion of transparence).
[5]^ Goethe, Johann W.(1840). Theory of Colors; preveo: Charles Lock Eastlake; J. Murray, Oxford
Chevreul, Michel E.(1860). The Principles of Harmony and Contrast in Colors: and Their Application to the Arts; preveo: Charles Martel; Henry G. Bohn, Oxford
Efekt paslike opisan je već 1810. godine u Goetheovoj knjizi Zur Farbenlehre (Teorija boja) kao i u usko povezanom pravilu simultanih kontrasta u knjizi De la loi du contraste simultané des couleurs et de l’assortiment des objets colorés (Principi harmonije i kontrasta boje: i njihova primjena u umjetnosti) koju je napisao Michel Eugène Chevreul 1839.
[6]^ Tanhofer, Nikola. (2008). O boji na filmu i srodnim medijima. ISBN 9789536045556
Njemački fiziolog Ewald Hering predložio je teoriju boje suprotnih-procesa u 1892 navodeći da postoje tri vrste receptora u retini oka što mogu proizvesti parove komplementarnih osjeta (plavo/žuto, crveno/zeleno, crno/bijelo). Znanstvena istraživanja su kasnije otkrila proteine u fotoreceptorskim stanicama u retini koji se razlikuju po osjetljivosti na različite svjetlosne valne dužine. Fenomen paslike pokazuje nam kako se ta optička supstanca troši kroz izloženost ali također i da se ona regenerira ukoliko to okolnosti omoguće.
Natrag na: Portfolio – Lena Franolić