Kada sam se 1982. godine iz velikog grada preselila u Krk, bila sam impresionirana morem i otočkom krajolikom, uskim ulicama grada i starom arhitekturom zbijenih malenih gradića. Sve je ovdje za mene bilo novo. Prozori sa drvenim škurama, kamene stepenice, malena dvorišta, klupice i cvijeće, oronule fasade kuća u kojima nitko više ne živi. Prva zima na otoku bila je neobično blaga ali i ispunjenja vjetrom – jugom i burom, a more je izgubilo svoju plavu boju koju sam upoznala ljeti i pretvorilo se u olovnu ili bijelu… Uvijek se volim vratiti tim motivima.
Moja prva samostalna izložba akvarela bila je koncem 1989g. u prostorijama uprave JANAF u Omišlju, a 1990. godine sam prvi put dobila priliku postaviti samostalnu izložbu u Krčkoj galeriji – današnjoj galeriji Decumanus, te u galeriji Toš u Puntu.
Samouka slikarica Dagmar Franolić svoju je djelatnost razvila u tehnici akvarela, a to odmah znači određenu sklonost prozračnosti i lakoći, skicoznosti i jednostavnosti. Moguće je doduše, i drugačije baratati akvarelom ali njoj odgovaraju upravo ove osobine vodenih boja.
Rodom sa sjevera, iz Njemačke, morala je biti impresionirana svjetlom Mediterana, te miljeom i pejzažom posve druge vrste od njoj bliskih i poznatih. No u njezinim se slikama vidi da ova naturalizirana Krčanka unosi u njih više svoje osobnosti i intime negoli bi vanjski poticaji bili presudni u njezinu stvaralaštvu, makar se je tematski usmjerila na pejzaž i prirodu.
Tri su osnovne teme kojima se zaokuplja – vedute grada Krka i njegove panorame, pejzaži i cvijeće te flora i fauna podmorja.
Međutim ove slike nisu i ne bi htjele biti samo likovna vizualizacija izvanjske stvarnosti i odslika prirode, već su to lirske impresije nježnih boja i oblika, koje otkrivaju ženu, slikaricu krhka ustroja, kojoj su slike poput prozračnih ilustracija i katkad, croquisa. Gradski motivi izgledaju poput sličica iz priča, morska fauna samo naznačuje svoje porijeklo, cvjetni motivi prelaze u fantazmagorije i preplete u kojima se opet očituje određena ilustrativnost i sklonost dekorativnom. Puno je ovdje svjetla i vedrine, katkad i lirske melankolije i tankoćutnosti.
Slikarstvo ovog tipa u svezi je sa specifičnom stilizacijom i načinom uprizorenja, sazdano na prizorima sačinjenim kao u snu, od «različitih sastojaka» koji u stvarnost ne idu zajedno, može ih udružiti tek slika. Njihova maglovitost i poetska liričnost iskazuje se u povremenim pečatima osobnosti.
Nalazi se ovdje više osobne vizije i tek odsjaja svijeta oko nas negoli volje za pomnim tumačenjem izvanjske stvarnosti i pedantnim prikazivanjem pejzaža.
Minijature
Natrag na: Portfolio – Dagmar Franolić