Prepoznatljiv rukopis akvarela Dagmar Franolić vidljiv je u jednostavnosti izraza kojom umjetnica ostvaruje punoću i dubinu prikazanog. Kroz pažljivo izabrane motive naslućujemo tišinu uspavanih gradova, rumor kiše i govore mora. Slobodna perspektiva kuća, ulica, čempresa i skala na njezinim akvarelima ne zbunjuje nas , nekom čudnom igrom uvodi nas u neočekivan svijet slike, prisan i topao.
Eteričnost i poetika dominantnog plavog i zelenog sa segmentima crvene i tople narančaste boje daju slici onu neophodnu slikarsku dimenziju, lazurnu i neposrednu, koja priziva naša sjećanja. U ovom ciklusu umjetnica koristi liniju postižući na taj način elegantnu i fragilnu strukturu planova.
Oblici nisu ograničeni strogošću perspektive, oni egzistiraju u fasetnoj podijeljenosti koja se igra sa stvarnošću skladnim i uravnoteženim likovnim pravilima. Zbijene kuće, stabla, zvonici vođeni snagom vode izranjaju iz podloge. Prozori se ne otvaraju pred našim pogledom, oni nas motre s lica kuća, svečani i njemi.
Kolorit izabrane palete čas poprima definirani oblik, a čas tajanstvenu plošnost otvarajući nam vrata drugačije prirode. Meditativan ritam izranja iz harmonije duhovnog i osjetilnog poimanja forme. Motivi, simboli ribe česti su, no sakriveni i nenametljivi.
Taj predstavljeni svijet Dagmar Franolić, nestvaran je, no satkan od elementa stvarnosti što čuvaju u sebe odbljeske krajolika, sraza neba i mora, kao i neizmjernog bogatstva boja koje se između njih nalazi.
( Vanjska strana kataloga.jpg 720 KB )
